Rješenja moraju da pronađu oni za koje smo glasali

Rješenja moraju da pronađu oni za koje smo glasali
Rješenja moraju da pronađu oni za koje smo glasali

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje sa jučerašnjim danom iz radnog odnosa se prijavilo nešto manje od 2.500 radnika. Naša je procjena da toj brojki treba dodati još najmanje hiljadu radnika koji nisu, kako se kaže, „završili papire“.

Ovo u razgovoru za IZVOR kaže predsjednica Saveza sindikata RS Ranka Mišić. Svi radnici u Srpskoj, istakla je ona, ovaj Prvi maj dočekuju u karantinu, odnosno u policijskom satu. Dočekaće ga uz svoja četiri zida ili u dvorištu.

Postoje li podaci o radnicima koji su ostali bez posla, a nisu bili u stalnom radnom odnosu?

Ugovor o radu na određeno istekao je za 1.105 radnika. Njima taj ugovor nije produžen. Kao tehnološki višak otpušteno je 846 radnika.

Šta je sa sporazumnim raskidom ugovora o radu?

Imamo krajnu zloupotrebu instituta sporazumnog raskida ugovora o radu. Više od stotinu radnika je nezakonito dobilo raskid ugovora o radu. Oni su prevareni, jer se sporazumni raskid ugovora o radu potpisuje kada sa jednog radnog mjesta odlazite na bolje radno mjesto. Oni sada ne mogu da ostvare nijedno pravo – ni otpremninu, ni otkazni rok, ni naknadu Zavoda za zapošljavanje.

Šta je Savez sindikata RS uradio da zaštiti radnike?

Otvorili smo sve naše telefone za pomoć radnicima koji nisu članovi sindikata. Objavili smo pravni dokument koji je zapravo bukvar radničkih prava. Dolaze nam radnici koji nisu bili članovi sindikata. Traže našu pomoć i mi za sada uspjevamo da im pomognemo.

Koji radnici su najviše pogođeni pandemijom?

Najviše su oštećeni radnici koji nisu članovi sindikata. Oni koji nisu znali svoja prava i koji su bili predmet manipulacije nesavjesnih poslodavaca. Krajem marta smo predložili niz mjera Vladi RS koje se sada realizuju. Neki poslodavci nisu vjerovali u te mjere.

Najveće žrtve pandemije su radnici koji su radili na crno. Njih niko ne može da zaštiti, jer oni ne postoje nigdje. Njihova egzistencija je najviše ugrožena.

Iz kojih sektora je otpušteno najviše radnika?

Najviše je otpušteno radnika u trgovinama i u ugostiteljstvu. Mislim na trgovine u kojima se ne prodaju prehrambeni proizvodi, jer oni rade u većem kapacitetu nego prije pandemije. Stradali su i radnici u priređivačkoj indsutriji.

Da li su poslodavci mogli naći drugo rješenje umjesto otpuštanja?

Privrednici su prošle godine ostvarili dobit preko 1,8 milijardi maraka. To je više nego u 2018. godini. Kad vidite koji su poslodavci ostvarili tu dobit, vidjećete mnogo onih koji se bave trgovinom. A onda vidite veliki broj radnika koji su otpušteni upravo iz te djelatnosti. Kako da to razumijemo? Da se solidarnost plaća iz budžeta RS onim poslodavcima koji su ostvarili milionsku dobit za njihove radnike? Nije u redu da ste ostvarili nekoliko miliona maraka dobiti, a da pritom ne želite nijednu marku da budete solidarni i da platite radnicima plate iako nisu radili.

Poslodavci su pali na ispitu solidarnosti. Moram reći da ima poslodavaca iz trgovine koji su nagradili radnike. „Konzum“ je nagradio radnike bonusom od stotinu maraka. „Bingo“ je isto uradio. Jeste to simboličan bonus, ali je to ipak neko priznanje tim radnicima.

Šta je rješenje?

Vlada RS treba da povede računa kada dodjeljuje sredstva poslodavcima. Neka uporede poslovanja u prva tri mjeseca prošle i u prva tri mjeseca ove godine. U najzabitijem selu Republike Srpske svaki domaćin ima toliko da može mjesec dana da preživi, a da ne proda kravu. A nama se desilo da su oni koji su ostvarili milionsku dobit prvi zakukali i zakačili se na budžet.

Sutra ćemo da objavimo svjedočenja radnika koji rade u vrijeme pandemije i niz poruka koje oni šalju. Među njima će biti i oni koji su dobili otkaze. Savez sindikata je uspio da poveća naknadu Zavoda za zapošljavanje i dužinu primanja te naknade.

Radnik danas ima dva velika tereta na leđima: kako da sačuva zdravlje i kako da sačuva platu? Ipak, ključno pitanje je šta ćemo dan poslije? Šta nas čeka kada ovo prođe?

Pa šta ćemo? Šta nas čeka kada ovo prođe?

Kako će teći proizvodnja? Hoćemo li dobiti repromaterijal? Hoće li naši partneri iz Njemačke, Austrije, Italije, Slovenije, Srbije, Švedske nastaviti saradnju sa našim privrednicima? Ili će se zatvoriti u svoje nacionalne ekonomije? Ekonomija RS je vrlo ranjiva. Svaki potres može da je dovede do dna.

Koje su mjere za dan poslije? Koji su to koraci koje mora vlast i poslovna zajednica da obezbijede kako bismo se sa što manje gubitaka vratili na decembar prošle godine? Nisam mnogo optimistična. Zabrinuta sam da li ćemo imati adekvatne odgovore. Da li će nam se vratiti italijanska privreda koja nam je veoma bitna, koja je bitna za našu prerađivačku indsutriju?

Ponovo – šta je rješenje? Postoji li rješenje za ovu krizu radnički prava?

Moraju postojati rješenja. I ta rješenja moraju pronaći oni za koje smo glasali.