S obzirom na to da je privreda Republike Srpske u godini virusa korone povećala dobit i smanjila gubitak, više ne vidim nijedan razlog da poslodavci svojim radnicima ne povećaju platu. Vjerujem da će, na osnovu dosadašnjih pregovora, već junska plata radnicima, koji su na minimalcu, biti uvećana za određeni iznos.
Rekla je to u intervjuu za “Glas Srpske” predsjednica Saveza sindikata RS Ranka Mišić i dodala da ovogodišnji Međunarodni praznik rada protiče u znaku pregovora za povećanje minimalca, kao i plata radnicima u prosvjeti, zdravstvu, policiji, kulturi ali i onima koji rade u pravosuđu, a nisu sudije.
– Umjesto tradicionalne prvomajske šetnje, ove godine povodom praznika rada snimili smo i video-zapis radnika iz proizvodnje i članova sindikata koji pričaju kako su prošli u pandemiji, odnosno koliko je važno da poslodavci i vlast Srpske cijene radnika i da rade na povećanju plata, jer to je najvažnije – kazala je Mišićeva.
GLAS: Pregovori za povećanje najniže plate u Srpskoj počeli su još prošle godine. Koji iznos je zahtjev Saveza sindikata?
MIŠIĆ: Krajem prošle godine, nažalost, nismo naišli na podršku poslodavaca za povećanje minimalca. Poslodavci, koji su lani prošli mnogo bolje nego godinu ranije, kada nije bilo virusa korona, imali su bezbroj opravdanja zbog čega ne može doći do povećanja minimalne plate. Nismo odustali, konstantno smo vršili pritisak na Vladu RS, što potvrđuje i činjenica da smo održali bezbroj sastanaka sa socijalnim partnerima ove godine. I u ovom trenutku su se stekli uslovi za povećanje minimalca koji gura i povećanje ostalih plata. Naš zahtjev je da minimalac sa 520 KM bude povećan na 600 KM, a koji će iznos biti dogovoren, znaćemo u narednim danima.
GLAS: Kad možemo očekivati opšti kolektivni ugovor, odnosno dokle se stiglo sa pregovorima?
MIŠIĆ: Pojedinci iz Unije udruženja poslodavaca RS konstantno su ometali donošenje opšteg kolektivnog ugovora, uprkos svim pokazateljima Inspektorata, Poreske uprave RS, pa i same Vlade RS da se nepostojanje tog dokumenta ne može ničim nadomjestiti. Svima je u interesu da ga dobijemo, kao i granske ugovore. Zbog toga se sada nalazimo u fazi kada ponovo prikupljamo saveznike u poslovnom svijetu kojima je jasno koliko je važan taj opšti kolektivni ugovor, jer to svima olakšava rad. Osim toga, on je važno oruđe u borbi protiv sive ekonomije, jer ne može inspektor izvršiti kontrolu ako nema kolektivnog ugovora.
GLAS: Koliko su radnička prava ugrožena u vrijeme pandemije virusa korona?
MIŠIĆ: Svi ljudi širom svijeta susreli su se sa nečim što je potpuna nepoznanica. Virus je udario kako na čovjeka tako i na ekonomiju. Tokom pandemije smo pružali svaku vrstu pomoć i zaštite kako našim članovima, tako i onima koji nisu u sindikatu. Spasavali smo i radna mjesta i radnike, a trudili smo se da djelujemo i na iznos plate u vrijeme bolovanja u slučaju “kovida” ili izolacije zbog kontakta sa pozitivnom osobom da ona ne bude 70 odsto, nego smo tražili da bude 100 odsto. Međutim, uspjeli smo da ona bude 90 odsto, zbog čega i dalje radimo da ona bude u punom iznosu. Tokom pandemije smo se najviše susretali sa radom na crno, prije svega u ugostiteljstvu, poslastičarnicama, pekarama. Isplivao je veliki broj neprijavljenih radnika. Pandemija je otkrila koliko smo solidarni.
GLAS: Da li su mjere Vlade RS u pandemiji dale prave rezultate i na šta pomoć i dalje treba da bude fokusirana?
MIŠIĆ: Vlada Srpske i socijalni partneri su među prvima krenuli u kreiranje mjera u borbi protiv “kovida”. Te mjere su dale prilično dobre rezultate, što potvrđuje činjenica da danas imamo veći broj zaposlenih nego onih koji su ostali bez posla. Jedina naša zamjerka je to što je Vlada bila vrlo nježna prema poslodavcima. Na svaki njihov povik da imaju pad privredne aktivnosti Vlada RS je reagovala. Zato smo stava da novac iz budžeta i dalje treba biti usmjeren na pomoć, ali prema radnicima, jer svaka marka koja se da njima biće višestruko vraćena.
Položaj radnika
GLAS: Kako ocjenjujete položaj radnika nekad i danas?
MIŠIĆ: Položaj radnika koji su sindikalno organizovani u Srpskoj nastojimo da iz godine u godinu popravimo, mada ne u onoj mjeri koliko zahtijevamo od naših socijalnih partnera. Nekada smo imali realni sektor koji je grcao u dugovima na ime neuplaćenih poreza i doprinosa, a danas je to uglavnom manji broj privatnih poslodavaca, koji duguju svojim radnicima neisplaćene plate i neuplaćene doprinose. Plate su redovnije, rastu, ali ne dovoljno za pristojan život radnika i sigurnu egzistenciju njihovih porodice. Činjenica je da cijene robe i usluga rastu, tako da se naš rad zasniva na neprekidnoj borbi za povećanje plata radnicima i poboljšanju njihovih prava.
Preuzeto sa www.glassrpske.com, Autor: Danijela Bajić
