Kratak pregled istorijata sindikalnog organizovanja u BiH – Republici Srpskoj

U Banjoj Luci je 1906. godine – samo 20 godina poslije čuvenog sukoba u Čikagu i samo 17 godina nakon odluke Druge internacionale u Parizu da se slavi 1. maj kao Međunarodni praznik rada, te samo 12 godina poslije Beograda – organizovana proslava ovog praznika

Sindikalno organizovanje na prostoru Bosne i Hercegovine, a time i Republike Srpske, relativno je kasna pojava. Naime, Bosna i Hercegovina je sve do Berlinskog kogresa bila pod vlašću turske carevine, okovane feudalnim stegama i, uopšte, zaostalim društvenim odnosima. Zbog toga, sve do austrougarske okupacije o radništvu, pa time i sindikalnom organizovanju, na pomenutom prostoru se ne može govoriti.
Uspostavljanjem habzburške vlasti 1878. godine stanje se počinje osjetno mijenjati. Iako je zadržala turske feudalne odnose u agraru, nova vlast sprovodi korjenite promjene u pravcu prosvjećivanja veoma zaostalog društva. Evropeizacija se manifestovala i kroz pokretanje velikih infrastruktunih poslova, metalurških, drvnih i drugih prerađivačkih fabrika i kombinata, te razvoj uslužnih djelatnosti. Sve to je za posljedicu imalo rađanje i sporo, ali evidentno jačanje radničke klase. Međutim, neiskusni radnici zadugo su ostali neorganizovani. Radili su u veoma teškim uslovima a socijalna zaštita faktički nije ni postojala. Ilustracije radi, prvih godina 20. vijeka za većinu od oko 50.000 radnika, radno vrijeme je bilo 11 sati, a samo 10-ak hiljada njih je radilo 8-9 sati. Sve to pratio je stalni rast cijena.
Trebalo je, dakle, proći nekoliko decenija da u osvit 20. vijeka broj i ukupna snaga radništva dovede do prvih štrajkova i radničkih, političkih a, nekako istovremeno, i prvih sindikalnih organizacija. Poslije nekoliko organizovanih štrajkova koje je vodio grafički radnik iz Višegrada Mićo Soloković, u Sarajevu je 27. avgista 1905. godine osnovan Glavni radnički savez Bosne i Hercegovine. Ima i mišljenja da se počeci radničkog organizovanja na ovom prostoru mogu smjestiti u 1903. godinu, kada su grafički radnici imali prve organizovane manifestacije. Osnovni ciljevi ovog saveza bili su ,, da radi na kulturnom, moralnom i materijalnom unapređenju radnika, da budi klasnu svijest i širi radničku solidarnost…,,.
Prve radničke akcije bile su u direktonoj vezi i sa proslavom Prvog maja. Naime, u Banjoj Luci je 1906. godine – samo 20 godina poslije čuvenog sukoba u  Čikagu i samo 17 godina nakon odluke Druge internacionale u Parizu da se slavi 1. maj kao Međunarodni praznik rada, te samo 12 godina poslije Beograda – organizovana proslava ovog praznika. Tada su se na izletištu pored grada okupili krojački radnici, obućari, građevinari, bravari, stolari, radnici Fabrike duvana. Istovremeno, krajiški trubun Petar Kočić u Sarajevu je jedan od organizatora čuvenog generalnog štrajka radnika. Krajem istog mjeseca, i u Banjoj Luci je organizovan prvi štrajk u kome su trgovački pomoćnici tražili slobodnu nedjelju.Banja Luka je tada, sa 230 organizovanih radnika, bila četvrta u Bosni i Hercegovini (iza Sarajeva, Kreke i Zavidovića).
U takvim okolnostima, a pod uticajem socijaldemokratskih ideja iz Srbije i Hrvatske, na Vidovdan 1909. godine osnovana je i Socijaldemokratska stranka Bosne i Hercegovine, koja se kadrovski i organizaciono preplitala sa sindikalnim organizacijama, odnosno, sa Glavnim radničkim savezom. Te, 1909. godine, pokrenut je Glas slobode, prva radnička novina.
Nakon sloma Habzburške monarhije 1918. godine i stvaranja jugoslovenske kraljevine, dolazi novo vrijeme, a na čelo radničkog pokreta listom staju komunisti. U to doba, posebnu ulogu u jačanju radničkog i sindikalnog pokreta na današnjim prostorima Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, imaju pomenuti Mićo Sokolović, te Đuro Đaković, Bogoljub Ćurić, Kosta Novaković, Blagoje Parović i Mitar Trifunović Učo. Već u januaru 1922. godine u Banjoj Luci, Derventi i Tesliću formirane su podružnice državnog Nezavisnog sindikata, osnovanog oktobra 1921. godine u Beogradu. U jugoslovenskoj monarhiji sindikalne i druge radničke asocijacije organizuju masovne zborove i proslave Prvog maja, te osnivaju razna prosvjetna i sportska društva. U Banjoj Luci je, tako, 1928. formiran KUD “Pelagić“, a 1934. i Klub akademičara – KAB. Međutim, mnoge od njih bile su (zlo)upotrebljene od strane Komunističke partije, pa su sa njenom zabranom i one doživjele ozbiljan udarac.

1909. godine, pokrenut je Glas slobode, prva radnička novinaU Banjoj Luci je 1906. godine – samo 20 godina poslije čuvenog sukoba u Čikagu i samo 17 godina nakon odluke Druge internacionale u Parizu da se slavi 1. maj kao Međunarodni praznik rada, te samo 12 godina poslije Beograda – organizovana proslava ovog praznika

 

 

 

 

 


e-magazin Regionalnog sindikalnog savjeta Solidarnost

NE TJERAJTE RADNIKE IZ REPUBLIKE SRPSKE, POVEĆAJTE PLATE!