Nakon sastamka predsjedništva Saveza sindikata Republike Srpske sa ministrom rada i boračko – invalidske zaštite Republike Srpske Duškom Milunovićem predsjednik SSRS Ranka Mišić osvrnula se na ključne zadatke koji su pred socijalnim partnerima u narednoj godini.
“ Ključni problem u Republici Srpskoj jeste siva ekonomija, odlazak radne snage sa ovih prostora za boljom platom i boljim uslovima rada. Rezultati Inspektorata Republike Srpske i njihove kontrole ne idu u prilog rješavanju tih problema jer naprosto nešto nedostaje u Zakonu o inspekcijama, ali i kada je u pitanju način organizacije Inspektorata Republike Srpske da bi se ozbiljno uhvatilo u borbu sa sivom ekonomijom, a zašto ne reći postoje i neke političke prepreke, koje zaista moraju biti uklonjene.
Stopa nezaposlenih ili ljudi koji se vode na evidenciji Zavoda za zapošljavanje se smanjuje i ona je dostigla cifru od 97.193, a znate da smo nekoliko godina unazad pričali o cifri od 155.000 pa skoro 160.000 ljudi koji čekaju posao. Kada pogledate broj ljudi koji se smanjio na Zavodu za zapošljavanje, dakle aktivnih tražilaca posla, vidite da ih je sve manje i manje, ali kada pogledate cifru koja iskazuje broj zaposlenih u Republici Srpskoj onda te dvije cifre nisu u korelaciji, odnosno, negdje se gubi 10.000 do 15.000 radnika koji se ne pojavljuju kao novozaposleni, a nisu ni na Zavodu za zapošljavanje
Ono što mi tražimo je da se u ovoj godini mora dosegnuti iznos najniže plate 500 KM i prosječna plata od 1000 KM. Ukoliko ne krenemo ozbiljno odmah u realizaciju određenih zakonskih rješenja koji od Vlade ne traže dodatni novac, ali uređuju ove oblasti i stvaraju uslove da se povećaju plate, mislim da će biti kasno, već iduće godine nećemo imati za koga to da radimo.
Zatražili smo od ministra da na vrhu agende budu izmjene Zakona o radu, usvajanje izmjena i dopuna Zakona o posredovanju pri zapošljavanju, izrada strategije zaštite zdravlja na radu i jasno opredjeljenje Vlade Republike Srpske da li Republika Srpska želi da njeguje i da svoj doprinos očuvanju i unapređenju kolektivnog pregovaranja ili ćemo biti jedini dio okruženja koji nema kolektivni ugovor. Srpska nema Opšti kolektivni ugovor već tri godine. i odgovornost Vlade Republike Srpske ovdje je presudna. Vlada je odgovorna za ono što jeste pozicija i stanje u kome se nalaze građani, a radnici su građani, oni privređuju, zarađuju, plaćaji poreze i doprinose, tako da pitanje Opšteg kolektivnog ugovora u ovom trenutku je u rukama Vlade Republike Srpske, resornog ministarstva i potrebe da se to pitanje, dakle riješi na način da Srpska dobije Opšti kolektivni ugovor.
Mi jesmo za rasterećenje rada, ali u korist povećanja plata to je premalo. Od 2014 do 2018.godine otišlo je direktno privatnom sektoru, dakle poslodavcima Republike Srpske 70,6 miliona maraka kao podsticaj za otvaranje novih radnih mjesta, a kada vidimo koliko je otvoreno novih radnih mjesta i koliko je para potrošeno – jedno sa drugim ne ide. Takođe ne treba zaboraviti da je samo u prošloj godini u džepovima poslodavaca, kroz pomoć njihovom poslovanju raznim mjerama Vlade Republike Srpske od neoporezivog dijela od 200 KM do drugih pogodnosti koje se tiču obaveza ili nameta na platu , ostalo negdje prema podacima ministarstva finansija oko 94 miliona maraka. Ovome treba dodati i kreditno zaduženje kod Svjetske banke u iznosu od 20 miliona eura u tri godine, koje su takođe direktno predviđene za plaćanje radnika u realnom sektoru u dobrom dijelu plate radnika, odnosno svakog novootvorenog radnog mjesta u realnom sektoru. Dakle, ovdje se radi o prilično velikoj svoti novca. Govorim o ovih 70,6 miliona, Vlada je iz budžeta dala samo 5,5 miliona, sve ostalo ste dali vi, mi radnici koji plaćamo doprinos za nezaposlenost, dakle Zavod za zapošnjavanje je finansirao zapošljavanje i plaćanje radnika u realnom sektoru, a zauzvrat poslovna zajednica u prošloj godini nije izdvojila ni jednu jedinu marku svoje dobiti, svog poslovanja za povećanje plata radnicima. Bilo je sporadičnih, pojedinačnih u pojedinim firmama gdje su savjesni poslodavci pregovarali sa svojim sindikatom i povećali za 5,2,3,8 ili 10 odsto platu, ali globalno gledano, većinski gledano..dakle ni jednu marku poslodavci nisu izdvojili za povećanje plata u 2018.godini, a pritom kukaju, svaki dan to možete čuti nema radne snage, mi hoćemo neki obrazovni sistem koji će nama proizvesti savršene kadrove, ali znate mi ne možemo njih da platimo, to bi neko drugi trebao da uradi. Ne ide to tako!.
Ja bih zamolila ministra da sve ono što je zapostavljeno u ranijem periodu upravo riješi u ovoj godini, mi to očekujemo i nećemo imati milosti, ali ćemo biti i velika podrška. “
Ministar je izrazio zadovonjstvo što je prvi sastanak održan u Savezu sindikata Republike Srpske i najavio intenzivan rad na poboljšanju socijalnog dijaloga i položaja radnika:
“ Ovo je moj u suštini prvi radni sastanak sa našim partnerima i drago mi je što se on desio u Savezu sindikata Repubike Srpske. Istaknuti su svi problemi koji su se nagomilali u proteklom periodu i mi smo se u suštini usaglasili da je neophodno uspostaviti ponovo socijalni dijalog i podići ga na viši nivo nego što je to bilo do sada.Pred nama predstoje aktivnosti prije svega u zakonodavnom dijelu u radnom zakonodavstvu, planirano je za ovu godinu donošenje čak pet zakona upravo iz oblasti o kojim je predsjednica sindikata govorila, prije svega to se odnosi na Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o posredovanju u zapošljavanju,Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o štrajku, Zakon o sprečavanju zlostavljanja na radu i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji. Dakle, sigurno da smo dosta ambiciozne planove stavili u ovoj godini, međutim mi ćemo svu svoju energiju i aktivnosti zajedno sa svojim socijalnim partnerima iskoristiti da do realizacije ovoga programa dođe. Isto tako kolektivno pregovaranje mora da se vrati na nivo, ne na kojem je bilo, nego mora da se podigne svakako na viši nivo i potpuno sam svjestan značaja Opšteg kolektivnog ugovora, svi su iz granskih sindikata Saveza sindikata istakli neophodnost njegovog donošenja i već po usvajanju ovog programa rada u februaru moraju da se formiraju radne grupe iz oblasti gdje nisu formirane i da intenzivno počnu sa radom. Znači Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu je predviđen za Nacrt za Vladu u maju – narodna skupština u junu. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o posredovanju u zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti – Nacrt u martu, odnosno u martu za Vladu 2019 godine, a za narodnu skupštinu u aprilu i o Opštem kolektivnom ugovoru, već u februaru odmah, znači nakon usvajanja programa rada, programa kojeg sam iznio, moraju da počnu pregovori o Opštem kolektivnom ugovoru. “
Što se tiče prosječne plate od 1000 KM, koliko je to realno očekivati u ovoj godini ministar je rekao da je premijer u svom ekspozeu naveo da je to težnja i namjera, te da će ova vlada sigurno preduzeti sve mjere u njenoj mogućnosti da sve navode iz njegovog ekspozea ispoštuje.
