Napadi na radnička prava su u porastu — ovi napadi se ne smiju više uzimati zdravo za gotovo ni u jednom regionu svijeta.
Prije nego ponudite rješenje za neki problem, morate znati veličinu problema. Kada je riječ o napadima na radnička prava, deseto izdanje Indeksa globalnih prava, kojeg objavljuje Međunarodna konfederacija sindikata (MKS) jasno pokazuje da je problem veliki — i postaje veći. Ali i rješenje je jasno, ugrađeno je u novi društveni ugovor koji može izgraditi bolji svijet za radne ljude.
Indeks za 2023. godinu nudi šokantne dokaze kako su temelji demokratije izloženi napadima, gdje postoji jasna veza između zaštite ljudskih prava i snage bilo koje demokratije. Urušavanje jednog elementa, jednako tako rezultira degradacijom drugog.
Nije više bastion
Evropa se dugo vremena smatrala bastionom demokratije i ljudskih prava. Njen sveukupni položaj od objavljivanja prvog indeksa je ipak urušen, sa 1,84 u 2014. na 2,56 u 2023. (jedna je najbolja ocjena, a pet plus najgora). Prema kriterijima iz ovog indeksa, ovo predstavlja nešto između ponovljenih i redovnih kršenja prava.
Radnici u Bjelorusiji, Kazahstanu i Turskoj se suočavaju sa nadzorom, zatvaranjem i brutalnošću režima koji dijele autokratske karakteristike. Radni ljudi čak i u Nizozemskoj i Belgiji doživljavaju sve veća ograničenja, gdje vlade i poslodavci odbijaju pregovore sa predstavnicima sindikata.
U Francuskoj, zakoniti protesti kojima se zahtijeva dijalog sa sindikatima u vezi alternativa za penzionu reformu, na kojoj insistira predsjednik Emanuel Makron (Emmanuel Macron), nailaze na zlokobno policijsko premlaćivanje, neselektivno hapšenje i suzavac. U Ujedinjenom Kraljevstvu, razbijanje sindikata, pokušaj uvođenja zakona kojima se umanjuju pravo na štrajk i proteste, te kršenje kolektivnih ugovora poprimaju endemske razmjere, što je rezultiralo da je rejting države pao na četiri – sistematsko kršenje prava.
Pucanje
Širom svijeta, kako u država sa visokim tako i u državama sa malim prihodima, bez obzira što radni ljudi žive historijsku krizu troškova života i nagli rast inflacije kojom upravlja korporativna pohlepa, vlade su počele gušiti pravo na kolektivne pregovore za veće plate i štrajk.
Prema podacima iz Indeksa za 2023., devet od deset država krši pravo na štrajk, gdje se radnici u Kanadi, Togu, Iranu, Kambodži i Španiji suočavaju sa krivičnim postupkom ili otpuštanjem sa posla. Osam od deset krši pravo na kolektivno pregovaranje.
Sedamdeset sedam procenata država isključuje radne ljude iz prava na formiranje ili pridruživanje sindikatu, gdje je radnicima migrantima, radnicima u domaćinstvu i onima koji rade na određeno vrijeme, u neformalnoj ekonomiji, radnicima koji rade putem platformi, kao i radnicima u specijalnim ekonomskim zonama uskraćeno pravo na slobodu udruživanja. Burundi, Haiti, Indija, Turska i Ujedinjeni Arapski Emirati su među državama koje isključuju radne ljude iz prava na sindikalno zastupanje.
Pravo na slobodu govora i okupljanja je ograničeno u 42 procenta država, što često dovodi do protesta radnika koji se tada suočavaju sa brutalnošću policije. Policija u Iranu je hapsila i premlaćivala nastavnike zbog učešća u demonstracijama u povodu 1. maja.
Sedamdeset tri procenta država otežavaju registraciju sindikata ili ih zabranjuju, uključujući u Bjelorusiji, Mijanmaru, Hong Kongu, Centralnoj Afričkoj Republici i Gvatemali. Radnici se hapse i pritvaraju u 69 država, dok 65 procenata radnih ljudi imaju ograničen ili nemaju uopće pristup pravdi.
Radnici su doživjeli nasilje u 44 države. U Azijsko-pacifičkom regionu, stopa nasilja nad. Radnim ljudima je porasla sa 43 procenta država u 2022. na 48 procenta u 2023., te sa 42 na 53 procenta na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi. Sindikalci su ubijeni u osam država.
Najgore za radnike
Indeks za 2023. pokazuje da su deset najgorih država za radne ljude: Bangladeš, Bjelorusija, Ekvador, Egipat, Esvatini, Gvatemala, Mijanmar, Tunis, Filipini i Turska. U Ekvadoru, brutalno su ugušeni masovni protesti kojima se poziva na demokratiju i kolektivna prava, a koje su organizirale organizacije autohtonih naroda i sindikati. Predsjednik Tunisa, Kais Sajed (Kais Saied) je urušio građanske slobode građana i demokratske institucije.
Mi vidimo kako je zamagljena linija koja razdvaja autokratiju i demokratiju. Kada se raspadne dijalog između država i građana, kada države flertuju sa autokratijom u cilju donošenja nepopularnih zakona, a parlamenti guraju u stranu, dok vlade koriste državne snage da uguše zakonit otpor, tada je demokratija na udaru, dok radni ljudi trpe posljedice.
Za obnovu tkiva društva, za obnovu i uspostavu demokratije, za podršku radnim ljudima, neophodno je da dobijemo novi društveni ugovor zasnovan na dostojanstvenim radnim mjestima, pravednim platama, socijalnoj zaštiti, temeljnim pravima – uključujući sigurnim i bezbjednim radnim mjestima – te garanciji jednakosti i inkluzije. To je bio jednoglasno usvojen poziv sa MKS Kongresa u Melburnu, koji je održan u novembru prošle godine, a sada je bitnije više nego ikada da se obnovi demokratija, jednakost i dostojanstvenost, te da se radnicima omogući pravedna udio ekonomskog rasta.
Narušeno povjerenje
Vidimo u velikom broju država da je narušeno povjerenje u vlade, te da snage krajnje desnice kreću sa kršenjima kako bi posijale sjeme podjele i dodatno zaprijetile temeljnim slobodama. Stoga je ključno da se obnovi povjerenje i osigura da naše demokratije odgovaraju svojoj namjeni kako bi se zadovoljile potrebe radnih ljudi i zahtjevi neizvjesne budućnosti – budućnosti u kojoj klimatska kriza, tehnološke promjene, izazovi za javno zdravlje i geopolitička nestabilnost nastavljaj uda generiraju šokove.
Glas radnih ljudi mora se čuti i oni moraju biti u središtu svih vladinih odluka. Da bi se ovo artikuliralo i poboljšalo, očito je da radnički sindikati nisu nikada do sada bili toliko važni. Globalni sindikalni pokret, kojeg prevodi MKS, djelovaće u solidarnosti – napad ne jednog je napad na sve nas – i podići svoj glas da bude tako glasan i jasan u borbi protiv svakog kršenja radničkih prava.
Izvor:www.socialeuropa.eu
