Prenosimo u cjelosti članak objavljen na portalu „BUKA“ 09. avgusta. O povećanju plata u Republici Srpskoj iz ugla Sindikata, ekonomista i poslodavaca. Originalni tekst na portalu „BUKA“
DA LI POSLODAVCI NE MOGU ILI NEĆE DA POVEĆAJU PLATE? „Koliko imamo para toliko i dajemo!“ Radnici misle drugačije
Svakim danom poslodavci sve više kukaju kako ostaju bez radne snage, te da ljudi neće da rade. Sa druge strane, radnici tvrde da masovno napuštaju svoje poslove zbog malih plata, nedovoljnih za normalan život, dok se njihove „gazde“ bogate.
Istina je, naravno, negdje na pola!
Za sada, plate radnika u realnom sektoru su u prosjeku oko 550 KM, što ne može da podmiri ni minimum svakodnevnih potreba.
Zbog toga, sve je više onih koji odlučuju da napuste svoje poslove i sreću okušaju u inostranstvu.
Naravno, najveći dio onih koji odlaze zbog malih primanja ili loših uslova rada napominju da bi rado ostali ako bi im se povećale plate koje su godinama stagnirale dok su cijene svih namirnica drastično povećane.
Ipak, za sada od nekih većih poboljšanja uslova rada i plata nema ništa, jer kako tvrde prvi među poslodavcima, to nije realno i u ovom trenutku je nemoguće.
A da li je to baš tako?
Sindikalci tvrde da mnogi poslodavci već odavno imaju mogućnost da svojim radnicima povećaju plate, ali da to ne žele, jer im je tržišna cijena rada do sada to omogućavala.
Sa tim se slažu i pojedini ekonomisti, koji naglašavaju da su upravo poslodavci na potezu i da dobar dio njih mora početi sa ozbiljnim povećanjem plata, jer će kasnije biti kasno.
Nasuprot tome, ljudi iz Unije udruženja poslodavaca RS kažu da “poslodavci isplaćuju plate radnicima u skladu s tim koliko imaju para”.
Sa druge strane, prihodi i prikazana dobit kod mnogih poslodavaca pokazuje suprotno, pa tako imamo one koji svoje radnike dobro izrabljuju za 500 maraka, dok u isto vrijeme prikazuju dobit od preko 70 miliona, kao što je slučaj sa jednim trgovinskim lancem.
U isto vrijeme, čak i najglasniji među poslodavcima, odnosno oni ih koji predstavljaju u razgovorima sa Vladom i sindikatima, možda bi i mogli naći prostora za podizanje malih plata svojim radnicima, bar ako je suditi na osnovu prikazane dobiti.
Sva trojica predstavnika poslodavaca, Saša Trivić, Dragutin Škrebić i Janko Petrović, u prošloj godini ostvarili su milionske dobiti. Da li je ovo dovoljno da se nagrade radnici bez kojih ništa od toga ne bi bilo, prosudite sami.
I ekonomisti tvrde da ima poslodavca koji mogu povećati plate, ali da to ne žele. To su, kako kažu, obično oni poslodavci koji još uvijek gledaju na radnike kao na jeftinu radnu snagu.
Naravno, pored slabe želje među dijelom poslodavca da se uhvate za džep i dio dobiti preusmjere prvo na radnike, najveći problem zbog kojeg su plate tako male jesu prevelika poreska opterećenja, što zahtijeva hitnu reformu poreske politike.
Ekonomista Predrag Duduković smatra da je Vlada RS napravila ono što joj dopušta budžet, ali i da, ako bi bilo većeg punjenja budžeta, moralo bi se hitno početi sa novim mjerama za povećanje plata.
“To bi omogućilo da se ide u nekim pravcima umanjenja opterećenja poslodavaca. Ali trenutno, nakon svih ovih mjera, na potezu su poslodavci koji moraju da podignu plate radnicima do mjere koja ne bi ugrozila njihovo poslovanje. A sigurno je da ima zaista dosta poslodavaca koji imaju prostora da podignu plate. Do sada je tržišna cijena diktirala visinu plate, ali sad je situacija drugačija i samo dobra primanja mogu zaustaviti odlazak. Znači, ne ukupna prosječna plata 1.000 maraka, već 1.000 maraka u realnom sektoru. To bi u značajnoj mjeri zaustavilo odlazak radne snage. Vlada je uradila što joj dopušta budžet, ali ostaje još mnogo toga da se uradi, da se još više rasterete poslodavci koji već od danas moraju dizati plate do svog maksimuma”, zaključio je Duduković.
Sa druge strane, ekonomista Zoran Pavlović tvrdi da je najveći problem u tome što je poslovanje ovdje neizvjesno i da se zbog toga većina poslodavaca sa ostvarenom dobiti, čak i ako se mjeri u milionima, ne odlučuje na podizanje plata radnicima.
“Problem je u tome koliko je izvjesno da će poslova i poslovnih aktivnosti biti u budućnosti. Vi možete podići plate jednokratno i onda vas to prati u kontinuitetu u sljedećem periodu. Nesigurnost tržišta je stvar koja definitivno ljude sprečava da podižu plate. To znači da, ako poslodavci imaju akumuliranu dobit, to nam ne može garantovati buduće poslove i prihode, a samim tim ni pretpostavku da će se podizanjem plate onda uspjeti i održati”, rekao je Pavlović.
Sa druge strane, on naglašava da je vrijeme je da se razumije da je povećanje plata jednako smanjenju opterećenja.
“Ako toga ne bude, ništa se neće promijeniti. Ono što je Vlada RS skoro donijela, u vezi sa vraćanjem dijela izdvajanja za radnika, jeste komplikovan sistem koji mnogi ne razumiju. Praktično, bez direktnog smanjivanja poreza po osnovu isplaćene plate na nivo koji je bio prije 2010. godine, odnosnio na 51 odsto, nema promjena i povećanja plata”, rekao je Pavlović.
Ranka Mišić, predsjednica Saveza sindikata Republike Srpske, kaže da se ne mogu zadržati radnici na plati od 200 evra i da ne može više proći deviza koju su poslodavci neprekidno izgovarali: ‘Ko neće za 200, ima ko će i za 150’.
Sada smo takvim ponašanjem došli u poziciju da nam odlazi radna snaga, rekla je naša sagovornica. Dodaje da je uvijek postojala ekonomska migracija, ali da je ovo što se sada dešava ozbiljno pitanje koje traži hitnu reakciju.
“Da li su Vlada, Parlament i poslodavci spremni za jednu obimnu i ozbiljnu reformu sistema plata, za razumijevanje da se ne može živjeti do 450 do 600 KM i da li su spremni poslati poruku da vrijedi ostati ovdje? Teško! Vlada je donijela niz zakona koji idu na ruku poslodavcima, ali zauzvrat nije ništa urađeno za radnike. Mi sad imamo situaciju koja je prilično složena i koja traži da se reaguje odmah. A te reakcije još nema”, kaže Mišić.
Ona navodi da su sve ankete pokazale da su osnovni razlozi napuštanja ovih prostora, i to kod 90 odsto ljudi, plata i uslovi rada, što poslodavci ne žele da shvate.
“Biću otvorena, kad govorimo o RS, apsoluto ne postoji volja kod čelnih ljudi Unije udruženja poslodavaca. Oni ne igraju fer. Neka ministarstva u Vladi maze poslovnu zajednicu. Ovdje postoje privilegovani i u toj Uniji poslodavaca, koji rade samo za sebe i benefite svojih firmi, pri tom značajan broj dobrih poslodavaca ostaje po strani. Vlada mora da pronađe instrumente koji neće samo ići u pravcu davanja novca. Oni bi morali nekako poslodavce dovesti u situaciju da idu u proces značajnijeg i bržeg povećanja plata. Ovdje treba svima povećati plate i izboriti bolje uslove rada i to odmah. To je prva stvar!”, upozorila je Mišić.
Zbog toga je predsjednica Sindikata zatražila od Vlade da se najmanja plata poveća za 100 KM.
Upravo to je izrevoltiralo predstavnike poslodavaca, koji tvrde da Vlada Republike Srpske nikada neće bez saglasnosti svih socijalnih partnera povećati minimalnu platu i da nije istina da poslodavci imaju pare, a da neće da ih daju radnicima.
„Izjava predsjednice Saveza sindikata RS da očekuje od premijera da odmah zakonom poveća najnižu platu za 100 maraka je u tonu kako poslodavci imaju pare, ali neće da daju radnicima. To je demagogija. Takvom administrativnom mjerom se mogu ugroziti određena radna mjesta u privredi. Recimo, moraju se povećati plate onima koji imaju 500 na 600 KM i onda poslodavac nema para da poveća plate onima koji imaju 600 KM. Šta smo onda dobili“, rekao je član Unije udruženja poslodavaca Republike Srpske Saša Trivić.
On tvrdi da poslodavci koji posluju zakonito isplaćuju plate radnicima u skladu s tim koliko imaju para.
Ipak, ono što je zanimljivo i važno pomenuti jesu podaci koje je objavila upravo Unija udruženja poslodavaca ove godine, prema kojima se vidi prilična neujednačenost rasta plata i produktivnosti. Pa je tako samo u zadnje tri godine produktivnost kontinuirano rasla, dok su plate skoro pa stagnirale. Možda je vrijeme da i plate počnu da rastu. I da to radnici osjete!
