Smatram da svi moramo učiniti dodatni napor da ljudi ostanu na ovim prostorima jer sigurno je teška situacija, rekao je u intervjuu za InfoBijeljina Dragan Gnjatić, predsjednik Sindikata obrazovanja, nauke i kulture RS. Sa Gnjatićem, koji je na čelu sindikata koji broji oko 17.000 članova, razgovarali smo o položaju radnika i mogućim rješenjima kako bi oni živjeli bolje.
Smatrate li da će povećanje plata zaposlenih u obrazovanju, koje je nastupilo 1. januara ove godine, pobošati materijalni status ovih radnika
U okviru našeg sindikata imamo predškolsko vaspitanje i obrazovanje, osnovno vaspitanje i obrazovanje, srednje vaspitanje i obrazovanje, visoko obrazovanje, sve insitucije nauke i sve institucije kulture u Republici Srpskoj. Sindikat obrazovanja broji oko 17.000 članova i najveći je sindikat ne samo u Republici Srpskoj, već i u Bosni i Hercegovini. Povećanje plata za sve zaposlene koji se finansiraju iz Budžeta Republike Srpske definitivno će poboljšati ionako težak položaj radnika zaposlenih u ovim oblastima, samim tim i u oblastima obrazovanja, nauke i kulture koji se finansiraju iz Budžeta Republike Srpske. Ali, smatramo da to još uvijek nije sasvim dovoljno da bi ljudi koji rade u ovim oblastima, a pogotovo visokoobrazovani ljudi, uz dužno poštovanje prema svim ostalima, imali pristojne plate i mogli pristojno da žive od svojih plata. Da li su to čistačice ili profesori na univerzitetima, sasvim je svejedno.
Da li je povećanje plata zaposlenih u obrazovanju, u proteklih dvadesetak godina, pratilo trend povećanja troškova života?
Mi možemo razmotriti situaciju sa Zavodom za statistiku Republike Srpske i vidjeti da je inflacija u prethodnih desetak ili dvadesetak godina jedan, dva ili tri posto na godišnjem nivou. Ali nesporna je činjenica je da je hljeb prije petnaestak – dvadesetak godina koštao možda pola marke. Ili litar goriva takođe možda pola marke. Sada znamo kolike su te cijene. Hljeb je negdje oko marku i po, gorivo oko dvije i po marke. Sigurno je da su mnogi parametri koji utiču na naš život pogoršani. Plate su pomalo povećavane, u svakom slučaju, ali još uvijek se na ovim prostorima dosta teško živi bez obzira šta ljudi radili i kakav stepen obrazovanja imali. Smatram da svi moramo raditi na tome da se poboljšaju materijalni i socijalni uslovi za sve zaposlene radnike, pa isto tako i za radnike u obrazovanju, nauci i kulturi u RS, ma na kom nivou oni bili. Smatram da svi moramo učiniti dodatni napor da ljudi ostanu na ovim prostorima jer sigurno je teška situacija i ne bi ljudi išli u „bijeli svijet“ da je situacija dobra. Ali smatram da se radi na tome i trebamo svi to podržati.
Koliko su česti slučajevi da zaposleni u obrazovanju, dakle budžetski korisnici, prelaze u privatni sektor?
Ja baš i ne znam da li ima tih situacija. Možda je toga bilo prije desetak godina kada je krenulo osnivanje privatnih visokoškolskih i nekoliko srednjoškolskih ustanova, ali u zadnje vrijeme ne znam da postoji takva situacija. Ali svako sebi traži bolje uslove za rad i život i to su individualne odluke svakog pojedinca.
Da li dijelu zaposlenih u školama prijeti gubitak posla ili norme, usljed sve manjeg priliva učenika?
Zadnjih sedam – osam godina smo svjedoci enormnog pada broja prvačića, samim tim i broja učenika u višim razredima osnovne škole, a potom i u srednjem obrazovanju, pa i u visokom obrazovanju, jer mnogi ljudi napuštaju ove prostore, a i sama demografska slika je jako teška i nezgodna za RS, pa i BiH i uopšte okruženje, prostor bivše Jugoslavije. Prosvjetni radnici imaju određen strah u kontekstu priče o mogućem tehnološkom višku. U ovoj situaciji, prema podacima Ministarstva prosvjete i kulture RS, nešto manje od 3.000 ljudi ima umanjenu normu odnosno samim tim i umanjenu platu. To nije mali broj ljudi. Poslodavac je dužan da vodi računa o svojim radnicima i da nađe kompletan posao i kompletnu platu za svakog radnika. Sindikat već godinama upozorava na to i Sindikat se bori na svoj način protiv toga. Moramo imati tačne, korektne i kvalitetne podatke po pitanju svih struka, znači za istoričare, matematičare.., za institucije kulture, institucije nauke, ko ima 40, 39, 38, 35 godina radnog straža. I da u narednom periodu, jednom zdravom pravom politikom zapošljavanja, odnosno prirodnim odlivom, pošto ljudi odlaze u penziju, nemamo tehnološkog viška. Evo ovih bezmalo 3.000 ljudi su osjetili na svojoj koži šta znači umanjena norma, a samim tim i umanjena plata. To moramo izbjeći i zajedno raditi sa Ministarstvom prosvjete i kulture odnosno sa Ministarstvom za visoko obrazovanje, da to izbjegnemo u narednom periodu. Ne znam na šta će to izaći, ali mi ćemo sigurno uzeti aktivnu ulogu u svemu tome.
Kako biste ocijenili položaj radnika u institucijama nauke i kulture u RS?
Ovo je sindikat obrazovnja, nauke i kulture RS. U našem sastavu su i naše kolege koje rade u intitucijama kulture i institucijama nauke i mi zajedno sa njima tražimo najbolja moguća rješenja u kontekstu priče o poboljšanju njihovog materijalnog i socijalnog statusa. U nekoliko institucija nauke pokušavamo da uradimo posebni kolektivni ugovor ili kolektivni ugovor kod poslodavca kako bismo uredili određene odnose na bolji, kvalitetniji i zakonit način, da i oni osjete poboljšanje u svemu ovome. Što se tiče institucija kulture imamo određene instucije koje se finansiraju iz Budžeta RS, ali i one koje se finansiraju iz bužeta lokalnih zajednica i u tom kontekstu sarađujemo sa Savezom opština i gradova RS. Na prethodnoj sjednici dobili smo preporuke Predsjedništva tog saveza da se i u lokalnim zajednicama, u kontekstu povećanja plata za sve korisnike budžeta RS, i njima povećaju plate za određeni iznos. Tu prije svega mislim na predškolsko vaspitanje i obrazovanje, na sve institucije koje se finansiraju iz budžeta lokalnih zajednica. Imamo te preporuke, u nekim sredinama je to već pretočeno u povećanje plata, ali moramo zajedno raditi sa tim lokalnim zajednicama, odnosno sa našim sindikatima u tim ustanovama da to bude što prije uređeno i na što kvalitetniji i bolji način za dobrobit tih radnika.
Izvor: Info Bijeljina
