Sindikat obrazovanja, nauke i kulture Republike Srpske od Vlade RS i nadležnog ministarstva traži da se hitno ispravi nepravda prema roditeljima djece sa psihofizičkim smetnjama u razvoju. Naime, Sindikatu obrazovanja, nauke i kulture Republike Srpske i Službi za besplatnu pravnu pomoć Saveza sindikata Republike Srpske u posljednjih šest mjeseci konstantno se obraćaju članovi Sindikata, radnici-roditelji djece sa psihofizičkim smetanjama u razvoju, koji su zaposleni u osnovnom i srednjem obrazovanju i u oblasti kulture, kako bi zaštitili njihova prava iz radnog odnosa.
Ova kategorija radnika, koja u skladu sa zakonskim propisima treba da uživa posebnu zaštitu, se osjeća poniženo i diskriminisano u odnosu na ostale radnike, jer ostvaruju značajno manja primanja, čak i do 300 KM na mjesečnom nivou.
Naime, posebna zaštita u oblasti rada zaposlenih žena, majki i roditelja djece sa psihofizičkim smetnjama u razvoju, predviđena je pravnim dokumentima međunarodnog prava, ali i našeg domaćeg zakonodavstva.
Ovdje se prvenstveno misli na odredbe Zakona o radu, kojima se štite roditelji djeteta sa psihofizičkim smetnjama u razvoju, a koje nije smješteno u odgovarajuću zdravstvenu ili socijalnu ustanovu. Naime, odredbom člana 111. Zakona o radu, jedan od roditelja takvog djeteta, ima pravo da radi s polovinom punog radnog vremena, sa pravom na naknadu plate za drugu polovinu punog radnog vremena. Dakle, ova odredba sama po sebi, predstavlja specifično pravo tog roditelja da radi četiri sata u toku radnog vremena, za koje vrijeme ostvaruje pravo na platu, dok za preostalih četiri sata ostvaruju pravo na naknadu plate. Međutim, u primjeni ove odredbe radnik ne dobije isti iznos za vrijeme u kojem efektivno radi u odnosu na drugu polovinu radnog vremena (preostala četiri sata) za koju ostvaruje pravo na naknadu plate.
Ovdje treba samo krenuti od činjenice da takvi radnici nisu svojom voljom pristali da rade pola radnog vremena, te da se radi o pravu koje im garantuje zakon u cilju zaštite bolesnog djeteta, pa samim tim ne bi smjeli biti zakonom „kažnjeni“ za nešto što nije njihova slobodna volja, a što predstavlja njihovo zakonsko pravo.
Naime, zaposleni u oblasti obrazovanja i kulture ostvaruju pravo na platu za efektivno radno vrijeme, u ovom slučaju četiri sata, u skladu sa Zakonom o platama, tako da svaki radnik treba da ima platu u skladu sa stručnom spremom za radno mjesto na kojem obavlja poslove i radne zadatke, a ne manju, kako smo već rekli čak i do 300 KM.
Zakon o radu propisuje da naknadu plate za ovu kategoriju radnika obezbjeđuje Javni fond za dječiju zaštitu Republike Srpske, odnosno Fond refundira poslodavcu isplaćenu naknadu plate ovim radnicima, dok je članom 33.a Zakona o dječijoj zaštiti („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj:114/17, 122/18, 107/19 i 119/21) propisano da se korisnicima prava na refundaciju naknade plate refundira 100% bruto plate, nakon izvršene isplate naknade plate.
Naknada plate za četiri sata treba da bude u istom iznosu kao i iznos plate koju radnik ostvaruje za prvu polovinu radnog vremena, kako bi radnik dobio puni iznos plate, kao da je radio puno radno vrijeme, jer to i jeste jedini cilj ovog instituta.
S toga smatramo da radnik iz ove kategorije ne smije imati manju platu od one koju bi ostvario da je bio na radu sa punim radnim vremenom, te da razliku između iznosa koju Fond refundira poslodavcu za naknadu plate, do 100% bruto plate radnika koju bi ostvario da je bio na radu sa punim radnim vremenom, treba snositi poslodavac. Dakle, iznos naknade plate, koji treba da iznosi isto kao i plata, poslodavac treba da utvrdi posebnim Rješenjem, na način da ne šteti radnika, već da eventualna razlika od iznosa koji poslodavcu refundira Fond, do iznosa pune plate ide na teret poslodavca.
Sindikat obrazovanja, nauke i kulture Republike Srpske kao odgovoran socijalni partner, zahtijeva od Vlade Republike Srpske i Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske, da ne dozvole dalje kršenje i ugrožavanje prava posebnih kategorija radnika, kako bi se obezbjedila jedinstvena primjena zakona i ostvarivanje prava radnika u punom kapacitetu. Ovo pogotovo imajući u vidu da je zakon prepoznao probleme posebnih kategorija radnika, što predstavlja zakonsku obavezu poslodavca da omoguće posebnim kategorijama radnika ostvarivanje tih prava u punom kapacitetu i prije postizanja potupne garancije zaštite njihovih prava izmjenom zakonskih odredbi po propisanoj proceduri.
U suprotnom, ova kategorija radnika koja je diskriminisana u odnosu na druge i koja je dovedena u nepovoljan položaj mimo svoje volje, biće prinduđena da zaštitu svojih prava traži kod nadležnih organa, odnosno putem inspekcije, Agencije za mirno rješavanje radnih sporova i suda.
Tražimo da se ovo pitanje rješi od aprilske plate, na način kako je riješeno i kod drugih kategorija radnika koji se finansiraju iz Budžeta (Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske, Poreska uprava Republike Srpske i visoko obrazovanje). Nadamo se da ćete shvatiti ozbiljnost ovog pitanja, te da će problem ovih radnika biti pod hitno riješen, pogotovo ako se uzme u obzir da za Budžet Republike Srpske ovo ne predstavlja veliko opterećenje, a da za svakog radnika ovo predstvalja značajna sredstva.
