U oblasti tekstila, kože i obuće, malo je fabika koje su radile sve vrijeme od proglašenja vanredne situacije, ali radnici su uspjeli sačuvati radna mjesta. Barem do sada.
Potvrdio je ovo za BUKU Danko Ružičić, predsjednik Sindikata tekstila, kože i obuće.
“Što se tiče otkaza, moram reći da poslodavci nisu u proteklom periodu otkazivali Ugovore o radu, čak su odlučili zadržati i radnike koji rade na određeno vrijeme, pa su im produžavali ugovore. Sada je ipak primijetno da se situacija mijenja, pa se radnicima koji rade na određeno ugovori više ne produžavaju, ali to nije otpuštanje radnika. Takođe, imali smo jedan slučaj u firmi u Derventi, gdje je poslodavc radnicima ponudio Aneks ugovora o radu, prema kome im je skrati radno vrijeme sa 40 časova sedmično na 32 časa sedmično za naredna tri mjeseca, jer je izgubio dogovoreni posao. Na taj način je zadržao sve radnike, ali im je smanjio i platu, a samim tim i penziono osiguranje. Smanjenje radnog vremena je već ozbiljna priča i bilo bi bolje da radnici nisu potpisali Aneks i po cijenu manjeg iznosa plate”, pojasnio je Ružičić, dodajući da razlog neotpuštanja radnika vjerovatno dobrim dijelom leži u činjenici što je Vlada RS obećala pomoć onim poslodavcima koji nisu otpuštali svoje radnike.
Jer nesporna je činjenica da su mnogi poslodavci u ovom sektoru izgubili ili pak smanjili obim ranije dogovorenih poslova. Pojedini su još krajem februara bili primorani smanjiti proizvodnju zbog nestašice repromaterijala, koji uglavnom dolazi iz Kine i Italije. Pored ovog problema, mnogi poslodavci imaju i problem sa tržištem, pojašnjava naš sagovornik, je im inostrani poslovni partneri otkazuju ili smanjuju obim ranije potpisanih ugovora.
“Trenutno, ono što je najaktuelnije je da mi čekamo aprilsku platu, koju većina firmi isplaćuje sredinom mjeseca, znači, plata bi trebala biti isplaćena u petak ili početkom iduće sedmice. Međutim, poslodavci čekaju pomoć od Vlade, a prema našim saznanjima još ima poslodavaca koji nisu aplicirali za sredstva, jer imaju neke nejasnoće. Obzirom da većina radnika, pored tekućih obaveza, ima i kredite, mi kao Sindikat tražimo da poslodavci plate radnicima isplate u predviđenom zakonskom roku da li iz dijela svoje dobiti, da li iz kredita ili tekućih poslovanja, kako radnici ne bi zavisili od toga kada će Vlada odobriti sredstva, a da sredstvima, kada budu odobrena, poslodavci vrate kredite ili pozajmicu koju su uzeli za isplatu plate radnicima”, objasnio je svoj stav Ružičić.
Rekao je da aprilsku platu čeka oko 12 600 radnika u ovom sektoru, podsjećajući ujedno i na brojne problem koje od ranije imaju u fabrikama gdje rade. Najveći problem jesu visina plata, odnosno prekovremeni rad, te nemogućnost slobodnog sindikalnog organizovanja i kolektivnog pregovaranja u privatnom sektoru.
Plate, kaže, nisu velike, prosjek za prošlu godinu je iznosio 637,50 KM, dok je godinu dana ranije bila za 70 KM manja.
Nadalje, ono što se posljednjih godina primjećuje jeste da se poslodavci konstantno žale da nemaju dovoljno radne snage. Jednim dijelom, razlog tome je što su ljudi odlazili van BiH, tražeći sebi bolje poslove, a drugim dijelom što su male plate u ovoj industriji. Nadalje, napominje Ružičić, ne treba zaboraviti da je dobar dio radnika u ovoj branši niske kvalifikacione strukture, jer su ukinute škole koje bi dale kvalifikovanu radnu snagu.
“Sve su ovo problemi koji već godinama opterećuju našu branšu, a sa pojavom korona virusa situacija je samo dodatno usložnjena i samim tim još neizvjesnija. Stoga je u ovom momentu jako teško reći šta očekuje ovaj sektor, ali moram priznati da smo jako zabrinuti jer, koliko god ovo potrajalo, sigurno je da će značajno uticati na tekstilnu industriju, jer mi radimo za zapadno tržište, Italiju, Austriju, Njemačku”, zaključio je za BUKU Ružičić.
Izvor: BUKA
