Međunarodna konferencija rada, kojom je obilježena stota godišnjica Međunarodne organizacije rada (MOR), završila je 108. zasjedanje koje je trajalo dvije sedmiceu petak, 21. juna 2019. godine usvajanjem istorijske Konvencije i pripadajuće Preporuke o suzbijanju nasilja i zlostavljanja u svijetu rada, kao i Deklaracije koja utire put prema budućnosti rada s čovjekom u središtu.
„Ono što smo danas usvojili je mapa puta, kompas koji nas vodi naprijed u budućnost ove Organizacije, jer je budućnost rada budućnost naše Organizacije“, rekao je generalni direktor ILO, Guy Ryder.
MOR-ova Stogodišnja deklaracija za budućnost rada
Nakon zahtjevnih i teških dvonedjeljnih pregovora i rasprava, predstavnici radnika, poslodavaca i vlada dogovorili su i usvojili ključnu MOR-ovu Stogodišnju ljetnu deklaraciju za budućnost rada, 2019., obnovljeni društveni ugovor ugrađen u mandat MOR-a prije sto godina. Deklaracija predstavlja potvrdu relevantnosti i važnosti mandata MOR-a u svijetu rada koji se mijenja, poziv na akciju i putokaz za djelovanje MOR-u i njegovim članicama. Stogodišnja deklaracija stavlja snažan naglasak na omogućavanje da ljudi imaju koristi od promjena u svijetu rada, jačanjem institucija rada i osiguravanje adekvatne zaštite za sve radnike, te promovisanje održivog, inkluzivnog rasta i pune i produktivne zaposlenosti.
Deklaracija je agenda za prava i zaštitu svih radnika u trenutku kada je svijet suočen s ogromnim izazovima klimatskih promjena i digitalne transformacije, te za minimum zaštite radničkih prava za sve radnike, uključujući i stotine miliona radnika u neformalnoj ekonomiji ili zaposlenih na nesigurnim, opasnim i potplaćenim poslovima. Deklaracija pokriva i globalne lance snabdjevanja kao i poslove na platformama.
Stogodišnja deklaracija za budućnost rada znači da vlade i poslodavci moraju raditi zajedno sa sindikatima i intenzivirati napore kako bi se osigurao dostojanstveni rad u globalnoj ekonomiji koju radikalno mijenjaju slobodna trgovina i deregulacija, digitalizacija i klimatska kriza. Deklaracija poziva tripartitne članice MOR-a iz 187 država svijeta da rade zajedno, i kroz socijalni dijalog, na sljedećim konkretnim područjima:
– Puna zaposlenost i dostojanstveni rad, uključujući trgovinske, industrijske i sektorske politike koje promovišu dostojanstven rad;
– Adekvatna zaštita uključujući adekvatnu minimalnu platu (zakonsku ili ispregovaranu) i zaštita zdravlja i sigurnosti na radu;
– Maksimalno ograničenje radnoga vremena;
– Poštovanje osnovnih radničkih prava;
– Ostvarenje rodne jednakosti u prilikama i tretmanu;
– Cjeloživotno učenje i kvalitetno obrazovanje za sve;
– Univerzalni pristup obuhvatnoj i održivoj socijalnoj zaštiti;
– Odgovarajuća zaštita privatnosti i ličnih podataka.
– Priznavanje prava na kolektivno pregovaranje.
Konvencija br. 190, i pripadajuća Preporuka, o suzbijanju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada
Nakon dvogodišnje rasprave, Međunarodna konferencija rada je na svojem 108. zasjedanju, 21. juna 2019. godine sa 439 glasa za, 7 protiv i 30 uzdržanih, usvojila istorijsku Konvenciju o nasilju i uznemiravanju u svijetu rada te pripadajuću Preporuku. Konvencija br. 190 novi je standard MOR-a, i prvi put utvrđuje globalno pravo svih radnika na rad bez nasilja i uznemiravanja. Konvencija ima inkluzivni pristup, te zaštitu proširuje na sve radnike, bez obzira na njihov status.
Konvencijom se nasilje i uznemiravanje u svijetu rada određuje kao raspon neprihvatljivih ponašanja i praksi ili prijetnji, bilo da su se dogodile jednom ili više puta, koje imaju cilj ili posljedicu ili je vjerovatno da će imati posljedicu u fizičkoj, psihičkoj, seksualnoj ili ekonomskoj šteti, a uključuje i rodno zasnovano nasilje i uznemiravanje. Rodno zasnovano nasilje i uznemiravanje označava nasilje i uznemiravanje usmjereno na osobe zbog njihovog pola ili roda, ili utiče nesrazmjerno na određeni pol ili rod te uključuje seksualno uznemiravanje.
Konvencija štiti radnike i druge osobe u svijetu rada, uključujući zaposlene definisane nacionalnim pravom i praksom, kao i osobe koje rade nezavisno o njihovom ugovornom statusu, osobe na osposobljavanju, uključujući naučnike i pripravnike, radnike kojima je završilo zaposlenje, volontere, tražioce posla i aplikante za posao te pojedince koji imaju autoritet, obaveze ili odgovornosti poslodavca. Konvencija se primjenjuje na sve sektore – privatne i javne, u formalnoj i neformalnoj ekonomiji, u gradskim i ruralnim područjima.
Konvencija se odnosi na nasilje i uznemiravanje u svijetu rada koje se događa tokom ili je povezano ili proizlazi: iz rada na radnom mjestu, uključujući javne ili privatne prostore gdje su oni određeni kao mjesto rada, na mjestima gdje je radnik plaćen, gdje koristi pauzu ili jede, ili koristi sanitarne čvorove, mjesta za pranje ili garderobe; tokom putovanja povezanih s poslom, osposobljavanja, okupljanja ili društvenih aktivnosti; kroz komunikaciju povezanu s poslom, u smještaju koji je osigurao poslodavac te za vrijeme puta na posao i s posla.
Konvencija obavezuje države na usvajanje, u skladu s nacionalnim pravom i okolnostima te savjetujući se s reprezentativnim organizacijama poslodavaca i radnika, uključivog, integrisanog i rodno osjetljivog pristupa za prevenciju i eliminaciju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada. Takođe, Konvencija obavezuje na usvajanje zakonodavstva koje će regulisati i zabraniti nasilje i uznemiravanje u svijetu rada, odgovarajućih mjera za prevenciju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada te mjera za nadzor i izvršenje zakonodavstva, kao i osigurati efikasan pravni lijek.
Preporuka uz Konvenciju detaljnije nadopunjava i pojašnjava tekst same Konvencije. Konvencija stupa na snagu dvanaest mjeseci nakon datuma registrovanja ratifikacije od strane dvije države članice Međunarodne organizacije rada.
MOR razmatrao slučajeve kršenja prava
Odbor Konferencije za primjenu standarda ocjenjivao je predanost nacionalnih vlada osiguranju socijalne zaštite, ali i poštovanje MOR-ovih konvencija. Raspravljena su 24 slučaja država koje u najvećoj mjeri krše MOR-ove standarde, među kojima su Kazahstan, Turska, Zimbabve i Srbija.
U radu Konferencije učestvovalo je oko 6.300 predstavnika iz redova vlada, sindikata i poslodavaca iz 178 država članica MOR-a, te posmatrači iz nacionalnih i međunarodnih nevladinih organizacija. Konferenciji su se obratili i brojni svjetski lideri, koji su učestvovali i u nizu tematskih foruma, među kojima Angela Merkel, Dmitrij Medvedev, Emanuel Makron, kao i Antonio Guteres, generalni sekretar Ujedinjenih nacija.
