Autor: Milkica Milojević
Licencirani knjigovođa iz Banjaluke ima platu od, za mnoge nedostižnih, 3.000 KM. Ipak, nije mu odobren stambeni kredit. Što se banke tiče, on zarađuje 1.100 KM mjesečno. Skoro dvije trećine plate poslodavac mu daje u koverti.
Ovaj Banjalučanin je prijavljen na minimalac za zaposlene sa srednjom školom, dakle na najmanju platu koja je u njegovoj struci legalno moguća.
U Savezu sindikata Republike Srpske kažu da ovakvi slučajevi nisu rijetki, a da radnici često nisu ni svjesni da, pristajanjem na takve aranžmane, narodski rečeno „sijeku granu na kojoj sjede“.
– Isplata dijela plate na ruke je nezakonita, i radnik, na ovaj način, i sam učestvuje u kršenju zakona i ugrožavanju radničkih prava – kategoričan je predsjednik SSRS Goran Stanković.
On ističe da ono što radnik i poslodavac „dogovore u četiri oka“, a što nije navedeno u ugovoru o radu, ne postoji: ni za banku, ni za sud, ni za notara, ni za fondove.
– Radni odnos je formalan. Znači, mora se zaključiti pisani ugovor o radu, kojim su definisana sva međusobna prava i obaveze. Sve ono što ne stoji u tom ugovoru niko nije obavezan da primjenjuje. U slučaju kršenja neformalno dogovorenog, radnik ne može tražiti zaštitu ni od inspekcije, ni sudskim putem – kaže Stanković.
U prevodu, ako se „gazda naljuti“ i radniku ne isplati „kovertu“, piši propalo. A ako preduzeće propadne, propale su i plate koje „ne idu na banku“.
– Kada je preduzeće, u kojem smo radili palo pod stečaj, isplaćeni su nam samo zostali minimalci. Ono što smo dobijali na ruke je propalo. Stečajni sudija je rekao da, naprosto, ne možemo dokazati da ta dugovanja postoje – priča jedna radnica iz dobojske regije.
Oteto mu pola radnog staža
Ne samo da je ostala uskraćena za dio obećane plate, nego je i doprinos za nezaposlene, koji je dobijala sa Biroa, bio minimalan.
– Dio plata, koji se isplaćuje u kovertama, formalno pravno ne postoji, pa se on nigdje ne računa: ni kao osnovica za porodiljsko odsustvo, ni kod isplata tokom bolovanja, ni kod ostvarivanja prava na penziju – objašnjava Goran Stanković.
Mladi obično ne razmišljaju o radnom stažu i penziji, ali jedan mladić, koji je radio na benzinskoj pumpi, ipak je doživio šok, kada je shvatio da je kod poslodavca radio godinu dana, i to udarnički, a da mu je „upisano“ samo pola godine radnog staža.
Prijavljivanje radnika na pola radnog vremena jedan je od metoda kojim nesavjesni poslodavci varaju radnike i izbjegavaju obaveze.
– Bio sam prijavljen na pola radnog vremena, znači na pola minimalca, a radio sam po osam, a nekad i po 12 sati dnevno. Najveći dio plate sam dobijao na ruke. Tek kada sam napustio ovaj posao, shvatio sam da mi je priznato smo pola radnog staža – kaže naš sagovornik.
“Ako je svejedno, prijavite me na 5.000 KM”
Poslodavci često ubjeđuju radnike da je „svejedno šta piše u ugovoru“ i daje važna samo plata koju radnik dobije na kraju mjeseca.
Takvo iskustvo je imala jedna Banjalučanka, koja godinama radi u medijima. Prije 20 godina ponuđena joj je, kaže, plata od, za to vrijeme solidnih, 1.200 KM.
– Na razgovoru za posao sam rekla da očekujem da na taj iznos budem i prijavljena, ali su mi odgovorili da to „nije moguće“ i da ću, po ugovoru, imati duplo manju platu. Direktorica mi je čak rekla: „što si zapela za to, svejedno je na koliko si prijavljena“. Odgovorila sam: „ako je svejedno, prijavite me na 5.000 KM“ – kaže ona.
Nije, naravno, dobila „prijavu na 5.000 KM“, ali je uspjela da bar prepolovi iznos koji joj se isplaćuje na ruke, a poveća legalnu platu.
Goran Stanković kaže da su ovakve situacije bile uobičajene i na neki način razumljive, prije 20, pa i prije 10 godina, kada je posla bilo malo, a radnika na tržištu mnogo.
Danas, tvrdi, nije tako. Zbog manjka radne snage, radnici su u poziciji da mogu diktirati pravila, pa zato ne treba da pristaju na uslove, koji su za njih, dugoročno gledano, nepovoljni.
– Radnici moraju misliti ne samo na kreditnu sposobnost, nego i na svoju budućnost, jer minimalna zvanična plata znači da će imati i minimalnu penziju od koje neće moći da prežive. Moraju se na neki način oduprijeti bahatim gazdama, koji se, isplaćujući plate na ruke, ustvari, bogate preko radničkih leđa – kategoričan je Stanković.
Kako je Srpskainfo ranije pisala, isplate u kovertama i normalizacija ovakvog, nezakonitog ponašanja, dobra su osnova i za manipulacije sa godišnjim odmorom.
– Mi smo ove godine dobili samo nedjelju dana godišnjeg, a gazda nam je obećao da će nam ostatak godišnjeg odmora platiti, na ruke. Nije nam to platio, ali nam je uredno odbio od toplog obroka dane odmora. Kaže, tako je po zakonu. A nije spominjo da je po zakonu minimalan odmor 20 radnih dana, dakle četiri nedjelje – požalio se radnik zaposlen u pekarskoj industriji u Semberiji.
Goran Stanković podsjeća da su sve ove manipulacije, kojima se krše osnovna prava radnika, omogućene zbog nakardnog poreskog sistema.
– Kod nas je jako mali porez na dobit, svega 10 odsto, a na dividendu se porez uopšte ne plaća. I onda ti poslodavci, upravo izbjegavajući zakonske propise, podižu novac od dobiti i dijele plate u kovertama. Tako plate 10 odsto poreza, umjesto 50 odsto, koliko bi, da posluju legalno, platili kroz poreze i doprinose na plate – objašnjava Stanković.
Podsjećamo, dobit firmi u Republici Srpskoj u 2025. godini povećana je za 16 odsto u odnosu na godinu ranije, i iznosila je skoro 4,5 milijardi KM.
Izvor: www.srpskainfo.com
