Cilj konferencije „Dostojanstvena plata – temelj dostojanstvenog rada“, koja je juče održana u Banjoj Luci, bio je da se otvore pitanja i ponude moguća rješenja za postizanje dostojanstvene plate za radnike u Republici Srpskoj.
Savez sindikata Republike Srpske, povodom 7. oktobra – Svjetskog dana dostojanstvenog rada, okupio je predsjednike granskih sindikata i predstavnike ključnih sindikata iz privrede, Unije poslodavaca i ekonomske stručnjake, koji su razgovarali o položaju radnika, kretanju plata, uslovima poslovanja privrede i načinima za zadržavanje domaće radne snage.
Na konferenciji je ukazano da više od 180.000 zaposlenih u Republici Srpskoj prima platu nižu od republičkog prosjeka, dok su zarade u privredi u prosjeku niže za 200 do 400 KM.
Predsjednik Saveza sindikata Republike Srpske Goran Stanković istakao je da dvije trećine zaposlenih ne dostiže iznos prosječne republičke plate, naglasivši da jedan od strateških ciljeva sindikata mora biti pomjeranje fokusa sa najnižih plata i primanja koja su dovoljna tek za preživljavanje, na zarade koje radnicima omogućavaju dostojanstven život.
„Pored osnovnih životnih potreba, ishrane, stanovanja, obrazovanja i zdravstvene zaštite, moramo normalno živjeti, da ne gledamo kako da svaki fening koji zaradimo utrošimo na neke osnovne životne potrebe, nego jednostavno da živimo i ostajemo i radimo u Republici Srpskoj“, rekao je Stanković.
On je ocijenio da bi rast zarada mogao značajno doprinijeti zadržavanju domaće radne snage i smanjenju odlaska radnika. Prostor za povećanje plata, kako je naveo, postoji i kroz drugačiju raspodjelu dobiti koju ostvaruju preduzeća.
„Taj dio dobiti mora da se prelije i na plate samih radnika“, rekao je Stanković, ističući da bi dostojanstvena plata predstavljala ulaganje u jačeg radnika, porodicu, privredu i stabilniju demografsku sliku Republike Srpske.
U Uniji poslodavaca Republike Srpske saglasni su da postoji potreba za rastom plata, ali se stavovi razlikuju kada je riječ o načinu na koji bi povećanje zarada trebalo ostvariti.
Predsjednik Unije poslodavaca Republike Srpske Zoran Škrebić rekao je da između sindikata i poslodavaca nema razlike u stavu da zarade treba da rastu.
„Mi smatramo da to ne može da bude administrativnim putem, da to mora biti u skladu sa makroekonomskim pokazateljima. Mi nismo protiv povećanja plata, to nije sporno. Tu smo da razgovaramo, opredijeljeni smo za razgovor kako bismo našli najbolja rješenja kako za naše radnike u Srpskoj, tako i za privredu da može da nastavi da raste, ali i da budžet bude stabilan“, rekao je Škrebić.
On je posebno ukazao na položaj privrednih subjekata koji bilježe negativne trendove, prije svega izvozno orijentisanih kompanija, naglasivši da povećanje troškova rada ne bi trebalo dovesti u pitanje njihovo poslovanje, a samim tim ni radna mjesta.
Prema podacima koje je iznio, prerađivačka industrija Republike Srpske u posljednje tri godine izgubila je oko 5.000 zaposlenih, dok je ukupan broj zaposlenih ostao približno isti, uz blagi rast. Prosječna plata u prerađivačkoj industriji iznosi oko 1.400 KM i ispod je republičkog prosjeka.
Škrebić je upozorio i na pad privredne aktivnosti, smanjenje zaposlenosti i pogoršanje vanjskotrgovinskih odnosa, uz ocjenu da će se ekonomske turbulencije u Evropi i svijetu nastaviti i u narednom periodu.
Prema njegovim riječima, posebnu pažnju potrebno je usmjeriti na izvozno orijentisana preduzeća, koja stvaraju novu vrijednost koja se potom raspoređuje kroz privredu i društvo.
Da se pitanje povećanja plata mora posmatrati i kroz održivost poslovanja privrede, smatra profesor Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu Predrag Mlinarević.
„S jedne strane imate odliv radne snage i deficit koji se već manifestuje u ozbiljnom obimu, a s druge strane imate situaciju da ti radnici djelimično i odlaze zbog toga što su niže zarade u odnosu na zemlje u koje emigriraju“, rekao je Mlinarević.
Prema njegovom mišljenju, prilikom određivanja minimalne zarade potrebno je istovremeno uzeti u obzir troškove života i kretanje produktivnosti, kako bi plata mogla pokriti osnovne potrebe zaposlenih, a poslodavci istovremeno imali mogućnost da takve iznose isplaćuju.
Kao jednu od mogućnosti naveo je poreske promjene kojima bi država mogla pomoći sektorima posebno izloženim inostranoj konkurenciji. To se, prije svega, odnosi na prerađivačku industriju, kojoj bi se moglo pomoći smanjenjem doprinosa za zaposlene, pristupom novim tehnologijama i dodatnim grantovima za povećanje produktivnosti i tehnološke intenzivnosti proizvodnje.
Mlinarević je ukazao i na problem isplate dijela zarade „na ruke“. Suzbijanje takve prakse i prijavljivanje punog iznosa plate, prema njegovoj ocjeni, poboljšali bi položaj zaposlenih, uključujući njihova buduća penzijska primanja i kreditnu sposobnost.
Ocijenio je da je konferencija pokazala da socijalni partneri mogu otvoreno razgovarati o različitim stavovima i tražiti rješenja koja će istovremeno unaprijediti položaj zaposlenih, omogućiti rast zarada i obezbijediti održivo poslovanje privrede.
