Poruka Internacionale obrazovanja povodom pandemije COVID 19

Vodeći principi tokom pandemije COVID 19

Pandemija COVID 19 nastavlja da raste alarmantnom stopom,  rezultirajući brojnim infekcijama i fatalnim ishodima širom svijeta. Uticaj na obrazovanje je razarajući, jer UNESCO izvještava da je prema podacima od 25. marta 2020 uticala na 1,5 milijardu učenika zbog zatvaranja škola u 165 zemalja, što je više od 87% svih registrovanih učenika. Pandemija je takođe uticala na preko 63 miliona nastavnika i veliki broj pratećeg osoblja u obrazovanju.

Imajući u vidu nepredvidiv razvoj događaja, kriza COVID 19 je postala obrazovna kriza. Vlade širom svijeta treba da razviju brze, povezane i odgovarajuće odgovore na pandemiju kako bi je doveli pod kontrolu i minimizirali njen uticaj na zdravlje i sredstva za život u društvu, kao i na pravo na kvalitetno obrazovanje djece, mladih i odraslih. Prikladan odgovor na COVID 19 u obrazovnom sektoru mora uzeti u obzir prava i najbolje interese učenika, nastavnika i pomoćnog osoblja u obrazovanju i uključiti sindikate obrazovanja u razvoj mjera obuzdavanja i oporavka.

Sledećim principima i preporukama treba da se rukovode sindikati, vlade i partneri u odgovorima na COVID 19:

Osnovni principi i preporuke:

1. Očuvanje zdravlja, bezbednosti i dobrobiti učenika, nastavnika i pomoćnog osoblja u obrazovanju mora biti prioritet broj jedan. Moraju se uvesti posebne mjere za zaštitu svih onih nastavnika koji i dalje predaju i brinu o djeci zdravstvenih i ostalih radnika u ključnim uslugama. Takve mjere mogu uključivati vodu i sanitarije, zdravo i bezbedno okruženje za nastavu i učenje i ličnu zaštitnu opremu kao što su maske za lice.
2. Cjelokupan pristup škole/zajednice/vlade je najefikasniji u ograničenju širenja virusa i informisanju javnosti. Školi/obrazovnoj zajednici moraju se obezbediti odgovarajuće obrazovanje, informacije i uputstvo o preventivnim mjerama. Sindikati obrazovanja takođe imaju značajnu ulogu u informisanju i podržavanju svog članstva, koje treba redovno informisati.
3. Dugotrajno zatvaranje škola uzrokuje glavni prekid obrazovanja za milione učenika. Potrebno je da se primjene mjere koje minimiziraju uticaj zatvaranje na obezbeđivanje obrazovanja. Takve mjere mogu da uključe programe obrazovanja na daljinu, virtuelno/on-line učenje, TV, radio i druge slične inicijative.
4. Vlade treba da rade sa prosvjetnim radnicima i njihovim sindikatima kako bi pronašli načine na koje obrazovni proces može da se nastavni za vrijeme privremenog zatvaranja škola. Takve mjere se mogu pripremiti jedino uz ekspertizu i iskustvo nastavnika. Nastavnici takođe treba da budu konsultovani o pedagoškm pristupima, digitalnim sredstvima i platformama koje se primjenjuju dok su škole zatvorene.
5. Dok informacione i digitalne tehnologije mogu da budu privremeno rešenje u sadašnjoj krizi, one nisu bez rizika. Mnogi kućni kompjuteri nemaju odgovarajući nivo zaštite. Vlade treba da preduzmu odgovarajuće mjere da zaštite lične informacije i podatke učenika i nastavnog osoblja, da se spreče ili minimiziraju rizici povezani sa tehnologijom, uključujući i zlostavljanje u sajber prostoru.
6. Tehnologija može da bude značajno oruđe u olakšavanju učenja na daljinu u kratkom periodu, ipak, ključno je da se razumije da je to privremeno rješenje koje nikad ne može da zamjeni nastavu i učenje u učionici i neprocjenjivu interakciju licem u lice između nastavnika i učenika i među učenicima.
7. Najranjiviji učenici su dodatno pogođeni zatvaranjem škola. Mnogi računaju na obroke koji su im obezbeđeni u školi i možda nemaju pristup kompjuterima, Internetu i drugim on-line oruđima koje bi im omogućilo pristup učenju na daljinu. Mnogi roditelji takođe možda neće moći – iz različitih razloga – da olakšaju učenje svojoj djeci u kućnom okruženju. Zatvaranje škola stavlja dodatan pritisak na porodice koje se već bore, mnoge od njih suočene sa gubitkom posla ili smanjenim prihodom kao rezultatom pandemijske krize i njenim uticajem na ekonomiju. Vlade moraju osigurati da konkretni odgovori i mjere oporavka budu primjenjeni brzo, da najranjiviji učenici ne budu zapostavljeni.
8. Vlade moraju obezbjediti profesionalni razvoj, učenje i podršku svim nastavnicima koji nemaju vještine za obrazovanje na daljinu i upotrebu virtuelnih, masovnih medija i drugih digitalnih oruđa u podršci učenicima dok su škole zatvorene. Posebnu pažnju treba posvetiti nastavnicima u ruralnim, zabačenim i marginalizovanim područjima. U skladu sa Protokolom Internacionale obrazovanja o informacionim tehnologijama, profesionalni stavovi nastavnika o upotrebi digitalnih platformi i programa moraju biti u prvom planu u pristupima učenju na daljinu.
9. Plate, uslovi zaposlenosti nastavnika i nastavnog osoblja svih nivoa, uključujući i one nastavnike koji rade na određeno vrijeme, moraju biti zaštićeni sve vrijeme, za vrijeme i poslije krize COVID 19. Prosvetni radnici moraju biti nagrađeni isto kao i prije zatvaranja škola. Obrazovne vlasti moraju obezbjediti redovno i blagovremeno informisanje za sve zaposlene u sektoru, sa ciljem da se minimizira neizvjesnost, stres i anksioznost.
10. U zemljama u kojima privatno obrazovanje funkcioniše pored javnog obrazovanja, mjere moraju biti sveobuhvatne i jedinstvene kroz ceo obrazovni sistem. Moraju se primjeniti odgovarajuće mjere koje će zaštiti obrazovni sistem od privatizacije i komercijalizacije.
11. Produženo zatvaranje škola često vodi do porasta stope napuštanja obrazovanja, jer se neki učenici ne vrate u učionice kada se obrazovne institucije ponovo otvore. Vlade moraju razviti strategije kako bi te i druge moguće posledice rasprostranjenog zatvaranja škola, rješavale u bliskoj saradnji sa sindikatima obrazovanja. Vlade takođe moraju razviti strategiju kako će se baviti posledicama zatvaranja nastavničkih obrazovnih institucija, imajući u vidu već postojeći nedostatak nastavnika. Nijedan student ne smije biti doveden u situaciju da ne može polagati ispite zbog zatvaranja obrazovnih institucija.
12. Trauma povezana sa COVID 19 može da bude razarajuća za učenike i nastavnike, neki od njih mogu izgubiti svoje voljene ili kolege. Zbog toga vlade moraju obezbediti psiho-socijalnu podršku, uključujući usluge savjetovanja za sve pogođene učenike, nastavnike i nastavno osoblje, da bi se osigurala njihova dobrobit, uključujući mentalno zdravlje.

(Objavljeno na sajtu Internacionale obrazovanja 27. marta 2020.)